27. 09. 2017.

Rad oslobađa



Radio sam danas svega dva i pol sata. Kako bi to malo odužio stao sam na benzinsku. Imao sam šta i vidjeti na kamionu. Nacrtao mi netko dugonju. Da li mi to šef nešto želi poručiti?

Ljetu je stigao kraj i kao i svakog ljeta na ovom poslu, obim isporuka se drastično smanjuje. Za mene to znači jedno tri puta manje posla. I premda znam da će se to dogoditi, svake godine jednak je nekakav glupi osjećaj kao da ostajem bez posla. A i nekako što više imam godina u prknu, sve mi više to smeta. Daj da radim kao sav normalan svijet! Jel puno tražim?

S druge pak strane, zgadio mi se kamion ovog ljeta i konstantno kotrljanje cestom. Veselio sam se danima kada ću manje raditi. Nije se još rodio tko bi meni ugodio.

No ima još jedan detalj koji se eto dešava baš danas. Detalj koji mi govori da ovo ovdje nije život za mene.

Ako ništa, barem sam tako dobro odspavao danas da se osjećam koju godinu mlađe. Fućkaš rad, da valja raditi svatko bi imao posao.