18. 10. 2013.

Biti radnik u Norveškoj

Već sam jedan tekst započinjao govoreći kako nisam rasista, ali da sam na dobrom putu da postanem. E sad mogu reći da sam na dobrom putu da postanem nacionalista, sunce mu litvansko!

Svi vi koji imate interesa za dolazak u Norvešku zainteresirani ste i za rad ovdje, naravno. Zarada je dobra, al uvijek može bolje. Maltretiranja nema, al može i taj trend stići s vremenom. Posao se obavlja nekim svojim tempom, bez previše nerviranja. Svatko se pomalo pravi mutav i svima je dobro. Jedino, čini mi se da smo mi uskakači malo zakinuti.

Neki dan firma nikako nije mogla bez mog para ruku, pa su mi poslali manijaka na prozor da me probudi. Mijenjao sam čovjeka koji je ujutro javio da je bolestan. Koliko sam primijetio oni ovdje imaju neku bolesnu filozofiju da se za bolest dojavljuje ujutro kad treba početi raditi, umjesto da bolesnik već uvečer najavi mogućnost svoje odsutnosti kako bi se poduzele adekvatne radnje za nesmetano obavljanje posla. Zapravo kako bi mene malog, nevažnog crva, na vrijeme obavijestili da dođem raditi. A ne onako bezobrazno prekidati snove o zgodnim trolicama.

Sasvim suprotna situacija odvijala se jutros. Već dugi niz tjedana vozim petak rutu bez obzira na sve. Moja je, ja sam njen, navikli se jedno na drugo, dobro surađujemo i zajedno se veselimo što stiže vikend. Jutros nisam uspio pronaći teret na uobičajenom mjestu u firmi. Ništa ne sumnjajući, zaputio sam se do kolegice da ju priupitam zna li li štogod oko toga, a ona ni pet, ni šest, kaže da danas Litvanac vozi moju rutu jer eto, nema što drugo. Kamion je utovario još jučer. Taj se ne bi sjetio da bude malo bolestan. Jok, taj radi od jutra do sutra ako treba. Kao što sam već spominjao, Litvanci i Poljaci su preplavili Norvešku i teško je ugrabiti radno mjesto.

Jedna sasvim ugodna strana statusa radnik u Norveškoj je što ovaj vikend, bez obzira što sam samo uskakač, idem sa firmom u neki hotel u planine. Imamo neku večericu i spavanje. Eto prilike da se malo bolje upoznam sa tim čoporom Litvanaca. Treba ispitati situaciju, objasniti im kako je Norveška grozno mjesto za život i odgovoriti ih od svake nade da bi mogli ovdje ostati i zauzimati radna mjesta u jednoj od dvije seoske firme. Došlo je vrijeme da se igra prljavo.

A ova druga seoska firma je mesna industrija. Jok ja to!