13. 11. 2013.

Dobro te plate po satu, samo ti malo skrešu sate

Prije isplate plaće, mailom stiže platna lista koja uglavnom oduševljava novopečenog Norvežanina. Ovoga puta stigla je falična platna lista na kojoj nedostaje, a brat bratu, najmanje 1000 kruna. Nemali je to novac i šta ću, trk kod šefa da mu malo rodbinu spominjem.

Došao sam tamo, on se ukipio i sluša. Drhti kao lopoč kada žaba kihne. Šefe, neće to ovako ići. Ja sam radio, lio znoj, pišao krv, a sada pojeo vuk magare. Kaže on meni, ako nema u sistemu da si se ulogirao i izlogirao onda nisi niti radio, ovo ono. Kako da ja tebi vjerujem priupita me i pritom zadrhti još više. Počeh mrdati nozdrvama, oči mi se zakrvariše, ma rekoh kad te ja kroz šake propustim.....

Ma jok bilo tako. Gotovo sam izgubio svaku nadu da ću vidjeti taj novac, no sjetih se da spomenem da je kolega Litvanac bio na godišnjem u to vrijeme, tako da nije imao tko drugi raditi. Nezamjenjiv sam u firmi. Tek sam došao, a već toliko uznapredovao. I tako, baš sam divan i krasan...

Uglavnom, pjesnik je htio reći, mislio sam da sam pobjegao od takvih zavrzlama na poslovima, ali izgleda da se i u razvijenom svijetu dogode takve stvari. Osjećaj kao da sam ponovo na Balkanu nije bio nimalo ugodan, al ajde, za razliku od Balkana problemi su puno lakše rješivi, a pare ipak sjednu na račun!