04. 12. 2013.

Govnava lobotomija

Zbrišeš vanka i na konju si! Ima se para, sve miriši, trava je zelenija. Jes, kako da ne!

Zbrišeš vanka i jedva te uguraju na posao koji si htio raditi. I proleti ti tako ljetna sezona brže nego MIG 29, zaradilo se i naviklo se na financijsku sigurnost. Kad najednom, netko je zavrnuo pipu. Nema više potrebe za dodatnom radnom snagom na tom radnom mjestu, sezona je gotova. Uslijedilo je vrijeme brojenja svakog novčića, razmišljanja i odvagivanja, baš kao i kod kuće na Balkanu.

Sjediš u stanu kojeg skupo plaćaš, gledaš sivu kišu kroz prozor i nadaš se da će te pozvati barem poneki dan da radiš, da preživiš. I eto, uletjeli su neki dani. Naravno, ne na onom radnom mjestu koje je sasvim dobro i durabilno. Zapadne te najgore moguće radno mjesto u firmi.
Osmosatna lobotomija. Upotreba mozga na tom radnom mjestu svedena je na odluke hoćeš li to uraditi lijevom ili pak desnom rukom. Nekada nemaš ni toliko izbora jer uglavnom ti je desnom rukom lakše obaviti potrebnu radnju, a moguće je i da je ona druga već zauzeta, pa koristiš slobodnu. Neonke blješte, dodatno ubijajući bilo kakvu mogućnost živosti u mozgu. Buka, isparavanja kojekakvih kemikalija, ogromne količine prašine od tkanine i ono najgore u tom poslu, njegova beskonačnost. Ah da, nije čak ni to ono najgore. Imamo i manje količine posteljine iz bolnica i staračkih domova. Upišano i usrano.
Da, upišano i usrano. Jednoga dana imao sam jedan fini primjerak poluosušenog dreka koji je zalijepio dva različita komada posteljine, te je bilo potrebno razdvojiti ih zbog sortiranja u zasebna kolica. To razdvajanje oslobodilo je neograničenu količinu smrada. Ali šta ću, mirišu mi pare koje mi trebaju da preguram neradničku sezonu. Nema izbora, stisni zube i jedi govna.

Sve to radiš samo da bi mogao platiti onaj preskupi stan sa pogledom na kišu i da bi mogao popuniti mješinu. Trenutno nemaš za ništa više, ali nadaš se da će biti jednog sunčanog dana. Jest nešto lagodniji život kad odeš vanka, ali svi oni nas primaju kako bismo radili njighove govnave poslove koji se njima baš i ne rade. Slabo nama ovdje miriši i slabo gledamo zelenu travu.

Ali, mi Balkanci smo pametni i sposobni, trebamo samo smisliti način kako da govno miriši. Time će pola naših problema bit će riješeno. Jer ajmo realno, govana se nikada riješiti nećemo.