24. 08. 2014.

Zgažena Norvežanka

Ne, nisam nagazio strankinju sa plavi eyes...

Radeć svoj posao, opet, neki dan, došlo je vrijeme za pauzu. Ima toga ovdje, nije pauza ukinuta prešutnim "dogovorom" između poslodavca i posloprimca. Zaustavljam ragu na jednom uzvišenom dijelu, malo da predahnem uz pogled na fjord. Prešao sam onu metalnu ogradu uz cestu te se oslonio na nju. Toplo i mirno vrijeme, tišina, morski zrak....

Kad ono muhe navalile na govno, mislim na mene, navalile kao na govno. Mlataraj, izmiči se, ne pomaže ništa. Muha za muhom! Pa koji vam je vrag?! Malo se odmaknem pa vratim za par trenutaka, a ono opet navalila gamad dosadna, jedna za drugom dolijeću kao kamikaze. Šta, kako, zašto... Kad ono ugledam bačenu srnu podno ceste. Pretpostavljam da ju je netko zgazio i samo šiknuo dolje, nekoliko metara ispod ceste. Nisam ja! Ja gazim samo ljude.



E sad jedan zanimljiv detalj. Kod nas zgaziš neku takvu živinu i opale te po džepu u vidu kazne. Ovdje zgaziš živinu i dobiješ odštetu za, naravno, štetu. Dvije totalne suprotnosti u državi sa represijom i državi sa parama.