10. 09. 2014.

Peremo besplatno još od 2014. godine




Budim se ranim jutrom nakon jučerašnjeg radnog dana koji je trajao od 6:00 pa do 19:47. Nije da se hvalim kako sam dobar radnik, nego se hvalim koliko sam puno para zaradio jučer. Brzinsko spavanje i pripreme za novi radni dan koji bi također mogao poprilično potrajati. Kad li taman tri minute prije nego sam trebao zakoračiti u hladnu noć, zvoni telefon, a s druge strane antene šef govori da je štrajk završen pa nema potrebe da dolazim raditi. Sorry ovo ono. Ajd reko dobro, ne seri sorry meni, ne dolazim, vešmašina te po glavi opandrčila...
Zbunjen i bunovan, ne priupitah ga jel pobijedio on ili mi. Mada onako realno i on je na našoj strani, jer bi i on veću plaću, ali naporno mu je bilo raditi bez ključnih ljudi u firmi. Osim toga i sam je morao voziti kamion.

Odmah istom tom antenom hvatam informacije od ostalih u firmi i saznajem kako je država prekinula štrajk. Naredili sindikatu da se štrajk okonča jer se radi o pitanju života i smrti. Ajde nije baš tako doslovno, ali nije ni daleko od toga. Mi peremo posteljine za bolnice, staračke domove i slične, a tu nema da nema, mora biti. Konkretno što se naše ispostave tiče, ja sam bez pol muke opsluživao sve takve lokacije koje imamo, plus sve one kojima peremo radna odijela i krpe za čišćenje. Osim toga i nekoliko hotela sam potpuno pokrivao. Nije da se hvalim, al šta jes jes, bio sam radnik mjeseca. Dobro ajde barem radnik tjedna, kad već cjepidlačiš. U ostalim ispostavama nisu imali mene, a možda nisu imali nikoga od vozača tko nije u sindikatu i to je baš bio problem za funkcioniranje pa donekle razumijem vladu. No to je baš bio i jedini pravi način kojim se mogao vršiti pritisak na poslodavca.

No nisam znao da su se HDZ i SDP proširili i na Norvešku pa da rođo privatnik preko vlade može drmati kako i koga hoće. Nešto su mi ovdje sindikati slovili za jake institucije koje brinu za radnike, kad ono sindikat je samo tratinčica na orkanskoj oluji. Ma i muha da prdne na tratinčicu ode barem neka latica. Da je ovo ovdje zdravo društvo vlada bi uvela nekakvu obavezu da se dotične istitucije moraju opsluživati, a da se štrajk i dalje nesmetano odvija. Sudeći po našoj praonici taj dio posla mogao se odrađivati sigurno sa 30% kapaciteta.

Sve su to kapitalistička govna. I firme, i države, svi... Evo prvi puta pišem baš u jednom negativnom tonu o Norveškoj. Gdje li sam to došao potražiti svoje mjesto pod suncem? Sada je još koliko toliko dobro, ali na sigurnom putu smo ka dolje. Kapitalizam koji naginje ka robovlasništvu sitnim koracima i shopingizam sa konstantnim zatupljivanjem ovaca. Naprosto je nevjerojatno da će i ovako bogata, stabilna i mirna zemlja biti sigurno odvedena u propast zbog pohlepnih robovlasničkih guzičetina. E Norveško moja, imaš jedan veliki minus od mene. Al zaboli tebe dupe za moj minus, jel da? Neka te boli, no zapamti da ti i ja punim budžet svojim plaćanjem poreza, a ti si meni samo dopustila da radim ovdje. No kako si krenula ne dopuštaš mi da zarađujem dovoljno, a to će se odraziti i kroz moje plaćanje poreza tebi. Siječeš granu na kojoj sjediš. Mic po mic, neće ni drveta više biti...

A u cijeloj toj priči oko štrajka ja sam jedini u našoj ispostavi koji je i profitirao. Četiri dana radio sam punom parom, a da nije bilo štrajka ne bih radio uopće. I mene sreća nekad ne zaobiđe. Al svejedno ostaje gorak okus od te sreće...