02. 06. 2015.

Crijep samoubojica i skoro meneubojica

Drugi dan od kad sam na višoj poslovnoj stepenici nije daleko bio od toga da mi bude posljednji. Dobar dio dana bilo je prilično nevrijemovito, a ostatak dana bio je usranog vremena.



Dok sam obavljao isporuku u jednom hotelu, tik što sam ušao u tovarni prostor kamiona, nad glavom, začulo se tressSSSssSSSS!!! Ukamenio sam se, pogledao oko sebe, pogledao sebe, u komadu sam, dobro je. Virkam izvan kamiona, da se nije hotel srušio ili pak kakav avion. Nema ništa. Kad je strah popustio pogledao sam na kamion, a gore na njemu crijep.



U Norveškoj postoji kameni crijep. Ima dosta tog nekog lisnatog kamena. Onako općenito u Norveškoj ima dosta kamena. Time su oni prije pokrivali krovove, a vjerojatno i sada poneko. Ne, ne pokrivaju i krovove kamiona tim crijepom. Ovaj je počinio samoubojstvo skočivši sa hotela. Valjda nije imao para da podmiri račun boravka tolike godine u (na) hotelu.
Pošto su te krovove radili prije u neka davnija vremena, došlo je vrijeme da se popravljaju. To što je došlo vrijeme ne znači da se stvarno popravljaju. E pa sad će biti popravljanja kamionskog krova koji ima tek par godina.











Kad sam dovršio posao i maknuo kamion podalje od hotela, popeo sam se gore i skinuo crijep. Ušao sam u hotel da im prijavim šta se desilo i da malo pripaze na mnogobrojne turiste koji su se izgleda jutros iskrcali sa kruzera i taman najeli u hotelu. Mirno su komentirali kako znaju za taj problem i da je već otpalo više komada crijepa. To nije njihov problem već vlasnika zgrade, jer oni kao samo vode biznis, a sama zgrada je tamo negdje nečija. Rekoh dobro, al meni je ovo moglo prepoloviti glavu pa bi to bio ponajviše moj problem. Mogli bi barem neko upozorenje staviti. Uglavnom, crijep je poveći i ne bi mi samo glavu prepolovio nego bi došao otprilike negdje među bubrege. Ipak je pao sa visine od nekoliko katova.



Kad sam u firmi šefu prijavio događaj, jedino pitanje bilo je tko će to platiti. Boli njega dupe što je mogao izgubiti najboljeg trećeg po redu vozača kojeg ima. Svi smo mi za njega topovsko meso. Ustvari kamensko meso. I ne samo da ga uopće nije interesirala moja duševna bol, nego me još naguzio da po pljusku idem zalijepiti selotejp na tu rupu. Skoro sam mu rekao da ode kući i ženu tako zalijepi.





Traka koju sam lijepio inače stvarno jako drži. Kao one u američkim filmovima kad zli ljudi vežu dobre ljude pa se ovi pola filma oslobađaju. E baš takva! Ali, krov kamiona je vrlo glatka površina i nemoguće je obrisati ju dok pada pljusak. A dao sam sve od sebe. Ne drži ništa. Možda uhvati kad se sve to osuši, no s obzirom na vrijeme kakvo vlada zadnjih dana, bude to potrajalo.

Nego, blogu komotno mogu promijeniti naziv u "my posao or nemam o čemu pisati".

Inače, bude i lijepog vremena tu gdje radim. Evo jedan video koji je snimljen kad je bilo baš lijepo vrijeme. Na 3:33 se pojavljuje dotični hotel.


Trip to Ulvik from FPV-Leif on Vimeo.