08. 10. 2015.

Pederski ugovor

Šef mi je peder. U svojoj srži.

Već sam imao nekoliko epizoda sa dotičnim. A kad ja nisam imao epizode sa šefovima... Neke od epizoda spominjao sam ranije ovdje i ne želim ih se prisjećati sada ili bilo kada. Trenutna zavređuje ponovno spominjanje njegove visosti, moj naklon, ljubim kamen po kojem koračaš...

Prije kakvih mjesec i kusur, pandurija je zahtijevala na uvid podatke iz tahografa, kao i radna vremena vozača iz evidencije u firminom kompjuteru. Šef, peder, ukenjao se malo u cijeloj toj situaciji i na brzinu smo morali potpisivati nekakve izjave da pristajemo na veliki broj prekovremenih sati u ljetnoj gužvi. Pa generalno i pristajemo, jer ljeto je prilika da se ugrabi nešto više kinte. Posebno za mene koji sam mršavo radio van sezone. Osim te izjave, ja sam potpisao i ugovor za period unazad, za ovo ljeto.

Moj prvi ugovor je iz davne 2013. i on glasi "dodatna pomoć". Dakle, ako imaju potrebe za mnom, zovu me, ja odradim ili odbijem radni zadatak. Imam pravo i na odbijanje. Ovaj sljedeći ugovor ograničen je na ovo ljeto. Isto sam dodatni pomoćnik, premda je jedan kolega dao otkaz i radio sam i radim umjesto njega. On je imao ugovor za stalno na puno radno vrijeme, ali on je zimi radio u pogonu. To je nešto za čim se ja ne otimam. Prilikom potpisivanja tog ugovora šef mi je rekao da će mi nakon ljeta dati ugovor za stalno na 2 radna dana u tjednu. To bi bilo 40%. Ovdje se to tako radi, zapošljavaju ljude u postocima. Nema samo puno radno vrijeme ili pola radnog vremena. Mlad i naivan, povjerovao sam i držao me neki polet zadnjih tjedana na poslu. Ljeto je debelo zahladilo, otpočeli su snjegovi lagano...

Naravno, šef, peder, zaboravan je. Proteklih dana počeo sam ga podsjećati na ono što je rekao za ugovor. Nekoliko dana je bilo sve nešto sad ćemo, ovako ćemo, onako ćemo. Danas smo sjeli na četri guza u njegov ured i započeli sudbonosno potpisivanje.
- Jedino što sam ja danas potpisao je čestitka za kolegin 50. rođendan. Nikakav ugovor, ništa, figa! Šef, peder, u srži, kaže kako je on samo na taj ugovor kojim mogu dupe obrisati, samo dopisao da je važeći i nakon datuma do kojeg je vrijedio. Zapravo napisao je rukom "nakon 30.9.2015.". Dopisivanje nečega na dokument nakon što sam ja potpisao. Hmmmm... Tim ugovorom zapravo ne mogu ni dupe obrisati, jer onomad nisam uopće dobio svoju kopiju.

Trebao je to bio vrlo važan ugovor u mojoj novijoj, starijoj i sveukupnoj povijesti baktanja sa kapitalističkim govnima. Po prvi put sam trebao potpisati ugovor u kojem vragu predajem ono malo duše što imam, pa makar i samo na 40% vremena. Cijelog svog odraslog života na Balkanu nisam uspio ugrabiti ugovor za stalno. Znamo kako to ide kod nas, a bome ni ja nisam bio netko tko je dugo tolerirao šefove. Ovaj ovdje je mala beba u usporedbi sa našim mufljuzima, al svejedno je peder.

Što bi za mene zapravo značio taj 40%-tni ugvor?

Prvo, neku sigurnost. Mogao bi mirnije spavati. Nije da sam sad nešto zabrinut, ali s obzirom da nikome ne vjerujem, tako ni šefu, pederu, ne vjerujem da mu jednoga dana ne bi moglo sinuti da mi iz čista mira kaže da mu se od sutradan više ne pojavljujem pred očima. Nije to ovdje baš kao kod nas, ali s obzirom kakve sve situacije doživljavam s njim, čini mi se da je svugdje svakako i da su svi šefovi, pederi, zapravo govna.

Drugo, ako se ozlijedim ili jednostavno budem nešto bolestan, nemam pravo na nikakvu naknadu. Posao koji radim može biti opasan i zapravo samo po sebi opasno je stalno biti na kotačima. Da mi se dogodi recimo da slomim prst, za mene nema nikakvih prihoda dva do tri mjeseca.

Treće, ako poblesavim pa recimo poželim kupiti novi auto na kredit ili tako nešto, nema šanse. Nema radnog odnosa, nema kredita. Točka.

Četvrto, kada bi baš jako poblesavio i kada bi mi palo na pamet da se oženim, imao bih problem ako bi htio dovesti neku neeuropljanku ovamo. Doduše 40% mi ne bi bilo dovoljno za to, al nađem neku sitnu koja malo jede pa bi možda prihvatili da je mogu uzdržavati s tom plaćom.

Peto, ne mogu prijaviti preseljenje u Norvešku dok nemam radni odnos. Trenutno mi nije u interesu da pokrenem tu proceduru zbog nekih drugih tehnikalija, ali i da mi je u interesu, ništa od toga.

Vjerojatno ima još razloga kojih nisam ni svjestan, ali i ovi su dovoljni. Sutra idem k dotičnome na sučeljavanje, pa kud puklo da puklo!