13. 04. 2016.

Tražio sam povišicu

Obično mi se na poslu događaju dvije vrste povišice. Jedna je povećanje obima posla, a druga je povišeni tlak kad se stvari zakompliciraju. E pa došlo je vrijeme za treću vrstu povišice.

Nakon odrađenog dana raspitao sam se po firmi kakve je volje šef. Rekoše mi da nije baš naj naj, jer opet jedan stroj otkazuje poslušnost. A ništa, šta ću sad, naumio sam da ga danas pitam za povišicu i učinit ću to pa makar to njemu bilo posljednje što učinim.
Kad sam ga pronašao prvo što sam ga pitao bilo je kakve je volje. Rekao je da loše i onda se zainteresirao zašto ga to pitam. Rekoh mu da mu hoću malo elaborirati kako sam dobar radnik i tako to. I da još uvijek imam plaću kao početnik. Odmah se uhvatio telefona, nazvao nekoga u firmi tko se bavi tim stvarima i hop, eto meni povišice propisane zakonom. Dakle ima povišica nakon godinu, dvije, četiri i sedam godina rada. Mene sada kači ova nakon dvije godine, mada me kači već dobrih devet mjeseci. A kači me i za 12 prethodnih mjeseci povišica onog prvog nivoa nakon godinu dana rada. Ali kako stvari stoje, tko ne pita taj bude plaćen manje. To od prije mogu mačku okačiti o rep.

Dobio sam povišicu od 2.22%, što se realno i ne čini nešto mnogo, ali pošto su ovdje satnice visoke onda i ta povišica ima nekog značaja.  A generalno u Norveškoj su u petom mjesecu redovne godišnje povišice svima, tako da će biti još nekih pola posto vjerojatno.
Ako dočekam četiri godine u ovoj firmi, ima odmah prvog dana da ih podsjetim za sljedeći nivo povišice. Znam da su oni zaboravni.