10. 11. 2016.

Opet tražim naknadu za (ne)zaposlene

Prije godinu i pol podnio sam zahtjev NAV-u (zavod za zapošljavanje) ne bi li dobio kakvu naknadu jer sam vrlo malo radio. Pa rekoh, ajde kad već udovoljavam onom osnovnom uvjetu, a taj je da sam dovoljno zaradio u prethodnoj godini ili pak dvostruki taj iznos u posljednje tri godine. Evo sada udovoljavam u oba slučaja.

Trenutni radni status mi je 40% radnog vremena, dva dana u tjednu. Preko ljeta sam imao dodatni ugovor kao ljetna zamjena i tad sam radio jedno 140% radnog vremena. Vrijedan radnik, nema šta. Krajem devetog mjeseca šef mi je naglo srezao radno vrijeme. Jedan tjedan sam radio pet dana, a drugi tjedan samo dva. U firmi obično nakon ljetne sezone posao se postepeno smanjuje i uvijek je nakon ljeta bilo varijabilno koliko ću raditi. Nisu bili pravilni ni dani, a bome ni broj sati u tim danima. Odjednom kiruški rez i kiruška preciznost, dva radna dana, utorak i petak. Sati malo variraju, ali u principu zna se kad i šta radim.

Uz to, počeo me šef non stop drepati da se prijavim na zavod za zapošljavanje kako bi ostvario neku naknadu. Kao brine za mene, zna da nije lako u Norveškoj sa manjom plaćom. A dok je moj posao davao drugome, onda me nije žalio. Sve to skupa poprilično mi smrdi, posebno kad prevozim usranu posteljinu iz staračkih domova, i imam neki osjećaj da me se pokušava otarasiti. Zna on jako dobro da NAV između ostaloga traži da pristaneš na bilo koji posao koji ti ponude kako bi imao pravo na naknadu. Zbrajam  dva i dva u glavi i odlučim da se učlanim u sindikat. Neće odmoći ako krene neki drugi oblik pokušavanja da me se glavonja otarasi. Ovdje sindikati još uvijek imaju nekog smisla. Svako malo netko negdje štrajka.

Zove me šef jučer i kaže kako je čuo od bliskog mi kolege za moju teoriju zavjere, kako mislim da me se pokušava riješiti. Potvrdio sam mu to, a on mi je opet prodavao priču kako samo hoće pomoći da mi bude bolje. How yes no, mislim si u sebi. I kažem ja njemu da ću se prijaviti, a rekao sam mu to već nekoliko puta pa ništa. Ponajviše jer i nije bilo neke koristi, jer ako u nekom tjednu prekoračim više od 50% radnog vremena onda nemam pravo na naknadu za taj tjedan. A samo ovaj i prethodni tjedan nisam prekoračio tih 50%. Sve u svemu i ne kasnim nešto puno.

Danas sam malo razmišljao o svemu tome. Ionako mi treba neka drastična promjena pa možda ne bi bilo ni loše da mi uleti neki drugi posao, a s njim i da se preselim u neku civilizaciju. U biti tko zna kakve sve preokrete sve to skupa može donijeti. U najgorem slučaju dobit ću nešto novca od NAV-a na račun. Naravno, sve to ukoliko odobre moj zahtjev. Po mojoj logici ne bih trebao imati pravo, jer ovaj ugovor koji imam za stalno je 40% radnog vremena, a ono preko ljeta je samo bio dodatni ugovor sa vremenskim istekom. Zdrava pamet kaže da ja zapravo nisam izgubio ništa od regularnog posla. Eh sad, vidjet ćemo kakva će biti presuda, jer Norveženi i njihova logika su izvan dosega moje logike.