01. 12. 2016.

Odbilo me i još neke sitnice

Stigao odgovor zavoda za zapošljavanje. Rekoše može malo morgen! Šta si ti umišljaš? Ukratko, po nekoj njihovoj računici u proteklih godinu dana sam u prosjeku radio 26 sati tjedno, a sada imam minimum 15 sati tjedno i samim time nisam izgubio 50% svog radnog vremena pa nemam pravo na pomoć. Očekivano. Sad još da to objavim šefu i da mu kažem "jesam li ti rekao". Nema slađe nego biti u pravu kad kontriraš šefu. Ne znam šta mu je uopće bilo da me davi sa svim tim skupa...

Nego, ima nešto važnije od toga. Za skuplji od jeftinijih laptopa dobio sam povrat novca. A sinoć, jeftinijem od laptopa, jedan piksel oteo se kontroli. Nije mrtav, ali nije ni normalan. Nadam se da će mu se duševno stanje stabilizirati. On jedan od njih dva milijuna našao se praviti pametan. Pomalo me podsjeća na mene.

A ima nešto još važnije od važnijeg! Prijateljica Dr Strangelove, žustri fan bloga mi, prijavila se kratkom pričom na jedan natječaj, pa ajd tko nije lijen neka klikne, a po mogućnosti i pročita. A mišljenjem može dupe obrisati. Nikog ne interesira. Onima koji ne kliknu link, ući ćemo u trag!