23. 04. 2017.

40% sam budala

Stari sam konj u srednjim godinama, a i dalje glup. Nešto mi se ovih dana prosvijetlilo kroz glavu, shvatio sam napokon. Sad mi samo nije jasno kako mi to odmah nije bilo jasno.

Naime, već neko vrijeme širim teoriju zavjere kako me se šef pokušava otarasiti. Situacija je sljedeća. Imamo dva vozača koji rade puno radno vrijeme, ja imam ugovor na 40% radnog vremena i imamo još jednog Poljaka koji ima ugovor kao dodatna pomoć. U zadnjih pola godine desilo se to da ja jedva tu i tamo dobijem da radim nešto iznad tih 40% radnog vremena (dva dana u tjednu). A dotični Poljak vozi. I sad, moja logika kaže da bi ja kao treći po hijerarhiji trebao imati prednost nad njim i da bi ja trebao dobivati sve dodatne vožnje, a on jedino ako nešto ja ne stignem ili sam spriječen. Eh kako sad jasno vidim da moja logika s logikom veze nema. Mlad i naivan.

Malo se osvrnem okolo i vidim da svuda ih hrpa radnika sa nekim ludim postocima. Sobarica sa 50% radnog vremena koliko hoćeš. Medicinskog osoblja sa 25% radnog vremena koliko hoćeš. Kamiondžija sa 40% radnog vremena, vjerojatno jedini ja. U čemu je fora? Pa, firmi je bolje imati nekoliko ljudi na raspolaganju kad se ukažu veće potrebe za poslom. Sa ovim minimalnim ugovorima drže nas vezane i ono taman da se nadamo nekoj boljoj budućnosti, dogodit će se povećanje obima posla ili će netko u penziju, pa smo eto mi ganjači postotaka na konju. E hoće malo morgen! Mi sitnopostotnjaci ćemo i dalje ostati u istoj poziciji, jer nemaju nikakvu obavezu da nam daju veće ugovore i time sebe vežu na način da nam omoguće puno radno vrijeme. Mnogo im je fleksibilnije držati nas ovako polužedne, jer možda ćemo se i više truditi kako bi se pokazali i tako pridobili poneki sat više.

Ja sam se davno prestao truditi i čini mi se najčešći sam bundžija protiv nepravde naneseni mi. Koliko ću se sad truditi uopće kad mi je postalo jasno da na ovom poslu za mene budućnosti nema? Trudit ću se svim silama da me boli dupe za sve. Mada je nekada teško, jer ipak postoji u meni više od 40% odgovornosti, posebno prema mušterijama za koje nastojim ispuniti ono što se dogovorimo. Naravno, kad me vodstvo firme ne spriječi.

Neki od nedostataka po mene, a dobitaka po firmu u slučaju ugovora kakvog ja imam. Pa, recimo meni se prekovremeni počinju računati dva sata kasnije nego ostalima. Normalno radno vrijeme je od 6h-14h i onda ide prekovremeno. E meni bome ide tek nakon 16h. S obzirom da su prekovremeni plaćeni 50% više, ja na ta dva sata popušim ravno jedan normalni sat. A često bude da se radi duže, jer posao kamiondžije traje dok se sve ne odradi.

Druga i za firmu vrlo zgodna stavka, nama jadnicima ne moraju platiti praznike. Oni kojima se garantira da će raditi svaki dan, njima se praznike platiti mora. A nama koji ionako manje zarađujemo, a šta će nama plaćeni praznici? Eto recimo sad je bio Uskrs. Neradni četvrtak, petak i ponedjeljak. Tri neradna dana. I to onako u grubo možemo reći cirka tristotinjak eura ja nisam dobio. Ovi koji imaju stopostotne ugovore su to dobili. Bome sretan im Uskrs. Valjda mi je to kazna jer sam antikrist.

Isto tako jedan detalj je nedjelja koja se plaća dvostruko. Bome ja sam se tih nedjelja oslobodio. Bunjenjem, naravno. Imamo tako neki debilan raspored i jedan od vozača bi trebao nedjeljom voziti, ali samo preko ljeta. Bome jedno ljeto sam vozio, a onda sam se bunio. Nisam se ja bunio radi raskopanog vikenda koliko sam se bunio radi činjenice da sam bio normalno plaćen, a ne dvostruko kako bi trebalo biti. E pa kad nisam jednak sa drugima onda ne moram ni raditi. Bolje laprdati po internetu.

Uglavnom, kad se sve to zbroji i oduzme, zlatna vremena u Norveškoj su prošla i stvari polako idu nizbrdo. Niz planinu bi bilo prirodnije za Norvešku, ali ta riječ ne postoji. Daleko je to od lošeg, ali mislim da svi mi svježiji pridošlice i oni koji tek namjeravaju stići ima da uvijek živimo kao građani drugog reda. Neki će se i snaći, uspjeti uglaviti se na kakav dobar poslić, ali mislim da većinu čekaju ovakvi i još gori uvjeti koje tek trebaju izmisliti.

Nek mi još netko samo zucne kako treba biti dobar radnik. Nek požure malo s tom robotizacijom pa da završimo više sa ovakvim neodnosom prema radnom čovjeku. Da, sad će čitatelj sa Balkana misliti kako fantaziram i kako bi kruha preko pogače. Ne kažem da mi je loše, ali nepravda me žulja i koliko god mi bude dobro nikad neću prihvatiti nepravdu. Posebno onu prema meni, naravno.