22. 09. 2019.

Otkaz!


Pa nek mi netko još jednom kaže kako moje šesto čulo ne govori istinu. Svi govore kako sam negativan, ovakav, onakav, a ja samo vidim što će se dogoditi prije nego se to dogodi. I nitko mi ne vjeruje.

Da, dobio sam otkaz! Eto im a i toga u naprednom svijetu. I to nije bilo kakav otkaz, nego igraju se igre ravne spletkama političara.

Istina je da je firma izgubila neke poslove, a bome i neka je! Moja poslovnica je izgubila nešto mizerno i nema nekog posebnog razloga za paniku. Ali, šesto čulo je nanjušilo da će ovo biti dobra prilika mom šefu govnaru da me se napokon otarasi. Nije bilo dovoljno što mi je svih ovih godina radio probleme, pokrao me za ozbiljnu svotu novca, nego je došlo i do toga da uzme moj posao sebi.

Prošli tjedan u utorak, dobio sam pismo koje me poziva na sastanak vezano za članak 15-1 zakona o radu. Pogledavši zakon vidim radi se o otkazu, ali koliko sam shvatio to će biti diskusija da se vidi šta se može učiniti. Vrag odnio šalu.
Šef mi je to dao ujutro na početku smjene, a sastanak je trebao biti u četvrtak nakon posla. S obzirom da se tada još dosta radilo, nisam baš imao vremena da se pripremim. Zvao sam šefa da malo to odgodimo, ali ne želi ni čuti. Onda sam kontaktirao ženu koja je iznad njega i koja je isto trebala prisustvovati sastanku, pa sam uspio izvući odgodu do sljedećeg utorka.

Tokom vikenda malo sam proučio zakon s kojim se ne susrećem prvi puta. Prije sam ga proučavao ali o situacijama oko prednosti raspodjele posla gdje me šef zakidao i oštetio za nekih 15 hiljada eura ovih godina. Zapisao sam neke stvari koje trebam reći na sastanku da im skrenem pažnju da ipak ja nisam taj kojeg bi trebali otpustiti.

Sastanak. Uz mene je žena koja radi u firmi, koja je kontakt sa sindikatom. Iz sindikata su objasnili da ona treba biti neutralna, voditi zapisnik, a ovi u firmi pak govore kako ona mene zastupa. Još uz to, ona je dobra sa šefom i sigurno ima mnoge informacije o situaciji i zna kakva se igra zapravo vodi. A i prije kad sam se žalio sindikatu zbog šefa i njegovog potkradanja, ona je zapravo sindikatu davala lažne informacije kako zapravo nema dodatnog posla za mene. A posao su davali drugima iako ja imam prednost. O tome sam pisao već na blogu.
S protivničke strane šef i preko video linka žena koja je valjda neki njegov šef i još neki njen savjetnik. Dakle njih troje protiv mene, a ova koja je po njihovoj teoriji moja obrana bila je tamo zapravo kao fikus.

Priču je uglavnom vodila glavna žena. Šef se zadovoljno smješkao i gledao kako ja sve više kuham shvativši da njih uopće ne interesira šta ja imam za reći i da se uopće ne radi o nikakvoj raspravi, već oni po zakonu moraju održati taj sastanak i da to skinu s dnevnog reda. Uglavnom, opisali su me kao invalida nesposobnog za bilo kakav posao.
Ima lik koji je došao nakon mene i koji radi preko agencije, dakle nije zaposlen u firmi. Po svim logikama on bi trebao prvi dobiti pedalu, ali ja eto nisam sposoban raditi to što on radi jer sam se prije žalio na bolove u leđima. Kad sam rekao da se možda moje zdravlje popravilo u zadnjih dvije godine od kad nisam radio tu rutu, jednostavno su to ignorirali. Isto tako, u Norveškoj postoji nešto kao privremeno slanje na burzu. Ako nema posla neki period, a firma zna da će biti posla kasnije, radnika se može privremeno poslati na burzu, a ne davati mu otkaz. A mi znamo da će preko ljeta biti potrebe za još nekoliko vozača, kao i svakoga ljeta uostalom. Ni to ih nije interesiralo.

Tokom sastanka, glavna je u svom referatu rekla i da će moj šef zapravo dati ostavku na svojoj poziciji i da će on više voziti, a s vremenom će biti 100% zaposlen kao vozač. A tu smo znači! Za mene sa 40%tnim ugovorom nema posla, ali za njega će biti posla za 100%tni ugovor. Interesantno!
Još mi rekoše na sastanku da ukoliko dođe do povećanja obima posla u narednih 12 mjeseci ja imam prednost kod zapošljavanja. I na kraju, sutradan će već donijeti odluku. Rekoh ja njima kako sve ovo izgleda maksimalno ubrzano i pitao sam se zašto im se toliko žuri, šta se događa? Dobio sam odgovor kako je ovakve stvari najbolje što brže rješavati. Kao da odlučuju koju će košulju danas obući, a ne o nečijoj egzistenciji.

Sutradan nakon posla šef dolazi do mene i zove me u svoj ured. Pitao sam šta su odlučili, ali bez riječi je otišao. Kad sam stigao, uručio mi je otkaz. Nisam ništa drugo ni očekivao. No nisam očekivao ni ponudu koju mi je dao. Inače imam pravo na otkazni rok deseti i jedanaesti mjesec, a on mi je kako kaže zbog narušenih odnosa između njega i mene, ponudio da mi daje plaću do kraja godine, a da se ja više ne pojavljujem na poslu.
S obzirom da ću cijeli deseti mjesec provesti na godišnjem i neću zaraditi ništa, nekoliko trenutaka sam kalkulirao da li mi se isplati ta ponuda. Pomisao na to da je tu kraj, da više ne idem na posao, bila je toliko nelagodna da sam kao iz topa rekao da to ne prihvaćam! Nije baš bio zadovoljan time, ali nije inzistirao.
Tome svemu prisustvovala je ona kolegica s posla, neutralni kontakt sa sindikatom, koja mi je kao slučajno čak i prije onog sastanka napomenula da bi mi mogao biti ponuđen neki novac i da bi trebao razmisliti o toj opciji. To mi dodatno govori da je ona sve samo ne neutralna i da je znala za ovu ponudu unaprijed. Domunđava se sa šefom.

Toga popodneva razgovarao sam sam jednim sunarodnjakom koji je prije dosta godina otpušten iz iste firme. Spomenuo sam mu kako mi je šef ponudio novac da ne dolazim više na posao, a on je dreknuo - NE POTPISUJ! Zašto? Kaže to bi bilo potpisivanje sporazumnog raskida ugovora i onda ne bi imao pravo žalbe. A tu smo dakle! Htio me preveslati posljednji put. Kada mi je to ponudio nije ništa spomenuo da nemam pravo žalbe niti bilo šta slično. Pokvaren do zadnjeg atoma.

Dan ili dva kasnije slučajno saznajem da će šef biti šef do devetog mjeseca sljedeće godine. 2+2 u mojoj glavi se odmah posložio. To je to! Zato nema nikakve druge opcije za mene osim otkaza. Da bi on dobio 100% ugovor kao vozač ja mu smetam, jer zakon jasno kaže kako prije zapošljavanja novog radnika mora se dopuniti ugovor postojećim djelomičnim radnicima. Ja sam jedini vozač s takvim ugovorom kod nas. Nadalje, zakon kaže kako ja imam prednost 12 mjeseci nakon otkaza da me ponovo zaposle ako se pojavi više posla. To objašnjava i zašto je otkaz toliko ubrzan.

Zaključak je da se ova situacija sa malo pomanjkanja posla koristi kako bi se mene maknulo i time očistilo radno mjesto za ovu manipulatorsku spodobu koja je trenutno šef. Ali, naišli su na tvrd orah. Ne znam imam li baš neke šanse, ali ne predajem se bez borbe.
Sindikat je kontaktiran i fantastičnom brzom su organizirali dva nova sastanka. Prvo u utorak sindikat i ja, a onda u četvrtak svi skupa. Čak će se pojaviti kao neki sindikat koji štiti firmu. Dobro da nisu i NATO pozvali da se bori protiv mene.

Dakle ljudi moji, nisu poslodavci govna samo kod nas. Svuda su. Svi gledaju kako da izvrdavaju zakon i krše radnička prava. Volio bi da nas ima više koji se borimo protiv njih.